KAJSIJA lekovita i zdrava ali vata

Kajsija raste kao žbun ili drvo visine od 8 do 12 metara sa stablom prečnika do 40 cm. Krošnja ima okrugao oblik, a ponekad pljosnat. Kora stabla je tamnosive boje i uzdužno ispucala. Mlade grane i lisne drške često imaju crvenkastu boju. Listovi su ovalni dužine od 5 do 10 centimetara, široki od 5 do 8 centimetara. Vrh listova je špicast sa zaobljenom bazom i nazubljenom ivicom dok su lisne drške duge od 2 do 4 centimetra. Cvetovi imaju kratku cvetnu dršku te često imaju izgled sedećih cvetova. Razvijaju se usamljeno i u parovima i to najčešće pre listanja biljke. Prečnik samog cveta je od 2 do 4,5 centimetra. Cvetna loža i čašični listići su dlakavi, krunični listići su bele do bledoružičaste boje i dužine od 11 do 15 milimetara. Kajsija je samooplodna, retko stranooplodna biljka (auto-inkompatibilni su recimo kultivari Riland i Perfection). Plod je žute do narandžaste boje ponekad I crvene na strani koja je izložena suncu, a jedno seme (jezgro) se nalazi unutar tvrde koštice. Najvažniji oprašivač kajsije je pčela. Diploidni broj hromozoma je 2n=16.

kajsija-presek

Od kada postoji kajsija?

Postoje velike polemike o tome odakle potiče kasjija. Neka istraživanja kažu da je kajsija poreklom iz Armenije i to iz vremena antičkog doba. Naziv kajsije je “Prunus armeniaca” (što u prevodu znači armenska šljiva) te su pretpostavke da kajsija ima poreklo iz Armenije. Belgijski arborist Baron de Poerderlé je kajsiju prvi put video u Armeniji u svojim tekstovima kajsiju naziva “Prunus armeniaca” i kao prvi je donosi u Evropu. Iako se veliki broj sorti kajsija (oko 50) uzgaja u Armeniji, prema ruskom botaničaru Nikolaju Vavilovu poreklo ovog voća je iz kineske regije. Neki izvori tvrde da se kajsija prvi put uzgajala u Indiji oko 3000 godina pre Hrista. Naknadni izvori često zbunjuju svojom pretpostavkom o poreklu kajsije. John Klaudije Loudon smatra kako se može smatrati da je postojbina kajsije iz Armenije, sa Kavkaza, Himalaja, iz Kine pa čak i Japana. Kajsija je kultivisana u Persiji od davnina, sušena te je bila jedan od najznačajnih proizvoda na persijskim trgovačkim putevima. Danas se uzgajanje kajsije proširilo na sve delove sveta gde joj za razvoj odgovara klima. Prema statističkim podacima pre 10-tak godina, najviše kajsija se proizvodi u Turskoj (390.000 tona godišnje), Iranu(285.000) i Italiji (232.000). U Srbiji postoji 1,7 miliona sadnica kajsije, a godišnja proizvodnja je oko 40.000 tona.

Sastav kajsije

U sastav ploda ulaze pojedini vitamini, kao i tanini. Jedinjenja poput pojedinih terpena (mircen, limonene i geraniol)i kiselina daju prijatnu aromu plodu. Najzastupljenija kiselina u plodovima kajsije je limunska kiselina. Hranljiva vrednost i sastav ploda menjaju se sušenjem ili termičkom obradom. Kajsije poseduju veliki izvor vitamina A koji je izuzetno delotvoran za dobar vid. Takođe pozitivno deluje na zdravo funkcionisanje imunog sistema, održavanje zdrave kože i mekog i koštanog tkiva. U 100 grama kajsije ima toliko provitamina A, da se mogu zadovoljiti dnevne potrebe dece starosti od četiri do šest godina što znači 3/4 dnevnih potreba dece od sedam do devet godina. Ovo je izuzetno prijatnog mirisa, sadrži i značajnu količinu kalijuma. Sveža kajsija sadrži vitaminime A,C i B te raznim mineralima. Sveža kajsija sadrži velike količine karotenoida i ksantofila i luteina uopšte nutrijentima koji čuvaju vid. Odličan je izvor katehina, vrste flavonoida koji ulazi i u sastav zelenog čaja, za koji se zna da poseduje protivupalna svojstva. Sama kajsija sadrži izuzetno visok procenat vlakana, koja veoma pozitivno deluju na sistem organa za varenje i sprečavaju opstipaciju.

Lekovita svojstva i delovanje kajsije

Lekovita svojstva kajsije su poznata od davnina i zato se njen plod i jezgro koštice koriste u tretiranju mnogih bolesti. Kajsija sadrži mineral kalijum koji je izuzetno važan za regulisanje srčanog ritma, zdravo funkcionisanje mišića, mozga, te održava optimalan balans tečnosti u organizmu i drugih elementarnih procesa. Kajsije sadrže i određenu količinu gvozđa i bakra te su kajsije značajne u ishrani osoba svih uzrasta, a posebno dece, trudnica i dojilja, kao i malokrvnih osoba. Kajsija osim što osnažuje organizam, doprinosi zdravlju kostiju te čuva zdravlje očiju. Kajsija obiluje vitaminom A koji sprečava razvoj katarakte kseroftalmije, poznatog oboljenja u medicini koje sprečava funkcionisanje suznih kanala koje uzrokouje isušivanje očnih jabučica, može zamagliti vid u nekim periodima kao i oštećenje rožnjače. Nutrijenti koje sadži kajsija sprečavaju slabljenje očnog mišića u starosti kao i makularnu degeneraciju. Ovo voće pomaže pri lečenju raznih infekcija, obnavlja oštećena tkiva, sprečava srčana oboljenja, snižava nivo lošeg holesterola te podstiče razvoj zuba i kostiju.  Ovo voće ima odličnu sposobnost da reguliše varenje, zatvor, ublažava simptome gripe, bolove uha, kožna oboljenja, anemiju pa čak i kancer. Kajsija je odličan izvor polifenola te snažnih antioksidansa koji neutrališu štetno dejstvo slobodnih radikala te sprečavaju kardiovaskularna oboljenja.

 

kajsija

Primena kjasije

Kajsije se jedu sveže dok traje sezona, a obično je prerađuju i prodaju kao sušene, dok se u Srbiji najviše koriste za proizvodnju sokova, džemova i kompota i naravno rakija. Nema ko je nije pravio ili dobio na poklon i zato se nalazi u skoro svakom našem domaćinstvu.  Sem za potrebe ishrane stanovništva, kajsija se koristi i kao dekorativna vrsta, a njeno drvo je visokih mehaničkih i dekorativnih kvaliteta. Osobama koje pate od anemije preporučuje se da piju sveže isceđen sok od kajsije. Kajsija se može koristiti i kao lek u slučaju groznice i kožnih oboljenja jer smanuje iritaciju i eliminiše simptome upalnih procesa u organizmu. Suva kajsiju ne smeju   koristiti dijabetičari  i osobe sa povišenim vrednostima holesterola, dok svežu kajsiju mogu slobodno konzumirati.

U nastavku teksta se možete upoznati sa lekovitim svojstvima jezgra koštice kajsije…

 

Zoran Mataruga

Napiši komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.